Izabrah gornji naslov, jer bi primjera radi "Mala škola meteorologije" daleko više obavezivala i u pogledu izbora tema, formulacija, sistematičnosti...
Za početak evo par riječi o atmosferskom frontu.
Pojam atmosferskog fronta je uveo Jacob Bjerknes, sin poznatog matematičara Vilhelma Bjerknesa, 1918. godine.
Najjednostavnije rečeno atmosferski front je uska zona koja dijeli dvije različite vazdušne mase u kojoj se vrijednosti meteoroloških parametara naglo mijenjaju. Ako se dvije različite vazdušne mase dodiruju postojaće na dodirnoj površini skok u potencijalnoj energiji, a sve kao posledica različitog termičkog stanja tih vazdušnih masa, samim tim i različite gustine, odnosno potencijalne energije.
Intenzitet atmosferskog fronta se može izraziti horizontalnim gradijentom temperature, odnosno "brzinom" promjene temperature u horizontalnom pravcu.
Ako se horizontalni gradijent temperature duž neke linije povećava više nego na bilo kom drugom mjestu u oblasti onda tu imamo frontogenezu, odnosno stvaranje ili jačanje fronta. Onamo gdje se horizontalni gradijent temperature smanjuje, odnosno front slabi, imamo frontolizu.
...
Ukoliko neko drugi to ne učini (bio bih mu zahvalan) moraću ja napisati par riječi o vazdušnim masama, hladnom i toplom frontu.
Quote from: Admin on December 02, 2009, 14:43:07
Ukoliko neko drugi to ne učini (bio bih mu zahvalan) moraću ja napisati par riječi o vazdušnim masama, hladnom i toplom frontu.
Drago mi je da smo se pokrenuli sa "mrtve tačke" po ovom pitanju... Nadajmo se da će ova tema na forumu biti dosta posjećena.
Biće mi zadovoljstvo da napišem par rečenica o hladnom frontu, i o olujnim nepogodama koje prate taj front. Ne mogu da obećam da ću taj tekst napisati već večeras, ali hoću kad budem imao vremena. :)
Pokušaću da napišem tekst o hladnom frontu, koji će biti razumljiv i za ljude van struke, da neke meteorološke pojmove objasnim "ovozemaljskim" riječima.
Često ćete na televiziji čuti da meteorolozi pominju da ćemo sjutra ili preksjutra biti pod uticajem fronta koji se primiče sa sjeverozapada, najčešće. Prvo na šta se asociramo kad to čujemo su kiša, pojačan vjetar i pad temperature. Hladni front je, zapravo, prednja ivica mase hladnog vazduha koja postepeno zauzima područje kojim je vladala topla vazdušna masa. Odnosno, to bi bio neki uski granični sloj između tople i hladne vazdušne mase.
Pored kiše i pojačanog vjetra, hladni front obično prate i olujna nevremena. Zašto ? Hladni vazduh koji napreduje je gušći od toplog vazduha, tako da dolazi do prinudnog podizanja toplog vazduha (konvekcija). Ukoliko je prisutno dovoljno vlage u vazduhu, može doći do formiranja konvektivnih oblaka, kumulusa i kumulonimbusa, koji prouzrokuju pljuskove i grmljavinu. Ovako bi dolazak fronta izgledao na slici:
(http://img691.imageshack.us/img691/6586/800pxexampleofacoldfron.png)
Logično, za vrijeme prolaska fronta dolazi do naglog pada temperature. Naravno, i vazdušni pritisak je u padu za vrijeme prolaska fronta.
U našim krajevima, hladni frontovi obično u toplijim mjesecima dolaze sa sjeverozapada i zapada u sklopu ciklona sa centrom negdje iznad sjeverne Evrope.
Obično se kao naznake fronta pojave prvo cirusi, zatim i cirostratusi, koji su u sklopu nakovnja kumulonimbusa, koji su se formirali negdje na frontu. Front se uvijek obnavlja, i prilikom "gašenja" starih kumulonimbusnih ćelija, dolazi do formiranja novih ćelija. U slučaju da se više ćelija formira u neposrednjoj blizini, može doći do njihovog spajanja i tako nastaju višećelijske nepogode i linije nestabilnosti koje su vrlo često vezane za hladni front. Linijama nestabilnosti obično prethodi olujni vjetar, a može doći i do formiranja tzv. arcus oblaka. Da ne bih objašnjavao kako izgledaju takvi oblaci, evo jednog tipičnog primjera što sam uslikao ovog ljeta u Beogradu:
(http://img109.imageshack.us/img109/4870/dsc03200r.jpg)
Najsloženiji oblik nepogode se superćelijske nepogode, ali one nisu isključivo vezane za hladni front.
Ono što je zanimljivo, još da kažem da, i pored toga što hladni vazduh prodire sa sjeverozapada, smjer kretanja oblačnosti vrlo često zna da bude sa jugozapada. Eto, da ne bi došlo do zabune ukoliko vidite oblake kako sa juga prelijeću nebo, neposredno prije jačeg zahlađenja. Ovako izgleda front na meteorološkim sinoptičkim kartama:
(http://img690.imageshack.us/img690/2880/fig54coldfront.gif)
Toliko za sada. :) Ako se sjetim još nečega što bi bilo zanimljivo da kažem, dopuniću tekst..
Super,Milose!
A ja cu ukratko da kazem da se frontovi dijele na hladne,tople i okludovane.Na sinoptickim kartama se ovako oznacavaju:
-hladna sa plavom bojom,na polukruznoj liniji se nalaze trouglici
-topla sa crvenom bojom,na polukruznoj liniji se nalaze mali polukrugovi
-okludovana sa ljubicastom bojom,na polukruznoj liniji se nalaze i trouglici i polukrugovi
Topli front je nadiranje toplog vazduha nad podrucjem na kojim se nalazio hladan vazduh.Obicno je vezan za ciklon i nalazi se na prednjem dijelu ciklona.Nadiranje toplog fronta se desava kada se brzina strujanja u toplom vazduhu poveca u odnosu na hladni vazduh i naravno samim kretanjem ciklona.Ugao tople frontalne povrsi je blago nagnut prema povrsini Zemlje i tom prilikom se uz povrs uzdize topliji vazduh koji formira slojaste oblacne mase iz kojih pada kisa.
Priblizavanje toplog fronta je popraceno padom pritiska,porastom temperature vazduha u vise slojeve.
Prolaskom toplog fronta padavine oslabe,a pritisak se blago poveca.
Okludovani front je front ili prostor koji dijeli dvije hladne vazdusne mase tokom popunjavanja i odmicanja ciklona ili zadnjeg stadijuma zivota ciklona.Ranije se mislilo da on nastaje sudarom tople i hladne mase,ali to nije tacno.
Ako sam nesto propustio,dopunite.
E to mi se sviđa, kad se međusobno dopunjavamo i doprinosimo da tekstovi budu što kvalitetniji i raznovrsniji... :)
Biće još dosta tema iz meteorologije o kojima ćemo moći ovdje da pišemo.
;)
I mene takodje,a vidim da ti imas dobro znanje.Svaka cast!
Odlicno !
Cesto vidite poznate rotirajuce strukture na mapama, tj podrucje niskog pritiska ili ciklon. Na umjerenim sirinama nisu toliko impresivni kao u tropima, to je zato sto nije ista kolicina energije i sile koje ih pokrecu. Ako zamislite podrucje niskog pritiska kao nizi dio izmedju dva talasa na vodi, dobicete dobru sliku kako to izgleda u atmosferi. Okolno podrucje tezi da ispuni taj prostor, zbog toga obicno ubrzu nastaju procesi koje prepoznajemo kao horizontalne ili vertikalne kretnje, zavisno od jos nekih mikrofaktora, uglavnom - nestabilnosti. Ukoliko je razlika u pritiscima veca ("dublji" prostor izmedju talasa, tj ciklon), dobicemo, isto kao i na vodi u vrtlozima, kruzna kretanja, jer je to po fizici najizbalansiraniji nacin upotpunjavanja jednog prostora dodatnom masom iz prostora gdje je veci pritisak. Na sjevernoj hemisferi ta kruzna kretanja su suprotna pravcu kretanja kazaljki sata, zbog Korelijusovog efekta - koji je vrlo jednostavan za obijasniti, odmah: Zemlja se krece s lijeva na desno, od zapada prema istoku (zato nam izgleda da Sunce ide sa istoka na zapad), sila te rotacije je najjaca na ekvatoru, gdje je Zemlja najsira, tu se i krece najbrze. Stoga, na sjevernoj hemisferi, djelovi koji su juzno tj blize ekvatoru teze da prate tu kretnju vise nego sjeverni, na koje manje utice. U pitanju su nijanse, ali kad se pomnoze sa ukupnom masom vazduha koji je u pokretu, sasvim su dovoljne da odluce na koju stranu otpocinje kruzno kretanje (u trenutku kad pocinje ce to biti odluceno, zavisno gdje je, bez obzira na kasnije kretanje u odnosu na ekvator) Isto tako su na juznoj polulopti kretnje u pravcu kazaljki sata. Taj efekat mozete vidjeti kad se vrtite na ringispilu sa nekim prekoputa vas, pa bacite loptu u pravcu njega. Lopta nece ici direktno ka njemu, vec ce imati blago odstupanje suprotno od vaseg kretanja, sto bude dalja od vas. Kako su cikoni cesti na mjestima sudara tople i hladne mase, usled niskih pritisaka na tim pozicijama, dio tople mase, prateci kruzna kretanja masa oko oka ciklona, zalazi duboko sjeverno (na nasoj polulopti) u hladnu masu u istocnom dijelu, dok u zapadnom se hladna masa uvlaci juzno u toplu, obije idu duboko prije nego se stope, tj integrisu temperaturno u okolinu. Zato cesto prvo dodje topli front, pa neko vrijeme iza njega hladni, mada mi nemamo tako jake i definisane ciklone da bi te razlike bile bas jasne ponekad .. kod nas je dubina ciklona obicno ne niza od 980 mb, dok "kapitalci" sa Atlantika imaju u centru svega po 950 mb ponekad, a u tropima poslednja oluja koju sam pratio na Pacifiku je 'ladno imala nekih 925 mb, i to ne na vrhuncu ... zamislite snagu vrtloznih kretanja u uraganima onda ..
Ako sam sto izostavio ili pogrijesio u pokusaju maksimalne banalizacije, ispravite ...
Cirus, zaista mi se dopao način na koji si opisao opštu cirkulaciju atmosfere, naročito opis uticaja Koriolisove sile... ;)
Šta još da kažem, osim da se nadam da će ovakvih tekstova biti što više na forumu. ;D
Quote from: Miloš on December 03, 2009, 00:14:01
Cirus, zaista mi se dopao način na koji si opisao opštu cirkulaciju atmosfere, naročito opis uticaja Koriolisove sile... ;)
Hahahahah ... primijetio sam da mi zvuci previse nesto ... poput starog rimskog senatora :D .... ali nije bas dobro, moze se sad steci utisak iz ovoga da se frontovi formiraju samo u ciklonima, a ja nemam vremena da tu dodam nesto, al' cu vidjeti kasnije ..
Dakle, front moze biti i (jednostavnije) nadiranje jedne vazdusne mase, usled anticiklonalnog polja (visoki pritisak), u prostor sa manjim pritiskom. Ovi frontovi generalno nemaju "buran" nastup kao kod ciklona, ali cesto predstavljaju najavu trajnije promjene vremena, tj smjene vazdusnih masa, nego cikloni. To nam se desilo u oktobru, kad je temp pala za 15-25 stepeni prakticno za dan i po. Ukoliko se taj prodor odvija koridorom izmedju dva polja visokog pritiska, ili istocno od jednog visokog grebena (takodje donekle situacija iz oktobra), onda nastupa brze (oko anticiklonalnih podrucja, vazdusna kretanja su suprotna ciklonalnim, usled ranije pominjanih sila i po logici zupcanika, laicki receno, tako da hladni front koji dolazi sa sjevera biva ubrzan i usmjeren ... suprotno za topli front), sa svim zanimljivim efektima takvog naleta :)
Sad, postoje neke zakonitosti u pozicioniranju odredjenih sistema u zavisnosti od drugih, npr kad jedno vece polje anticiklona u svom donjem lijevom i donjem desnom dijelu gledano na karti (jugozapad i jugoistok) "drzi" par nestabilnih polja niskog pritiska, tzv
blocking koji je Branko pominjao, i set drugih pojava, fino objasnjivih, o kojima bih i ja volio znati vise i, prije svega, zasto, ali to ce morati neko sa daleko jacim obrazovanjem iz te oblasti da nam priblizi ;)
Bravo,cirus.Odlicno objasnjenje,vrlo lagano i priblizeno maksimalno.
Jedino cu dodat da se hladni front zove hladnim ako prelazi preko oblasti sa toplijim stanjem atmosfere.Ali nije uvjek tako.Ako hladan front napreduje prema nama u sklopu ciklona,prelazi preko nase oblast koja je takodje hladna ili su razlike male,manje su razlike stanja dvije mase i njihova potencijalna energija,znaci uglavnom nema grmljavinskih pojava i naglog pada temp.U tim slucajevima pada umjeren snijeg u unutrasnjosti.
Takodje bi bilo lijepo opisati situacije kada pada obilni snijeg na jugu,tj ciklogenezu u Jadranu.
Još par riječi o frontovima i kartama.
Kad se uspostavi translatorno kretanje (izohipse prave linije, kojima se ne mijenja međusobno rastojanje) onda se gradijenti temperature ne mijenjaju pa samim tim ni intenzitet fronta. No, ako ima deformacija polja strujanja onda dolazi i do frontogeneze ili frontolize.
Pogledajmo najprije šta se može dogoditi u divergentnom polju strujanja, odnosno u polju u kome se strujnice razilaze.
(http://195.66.163.23/forumi/duka/fgeneza-div.gif)
gdje su strelicama prikazane strujnice, a isprekidanim crvenim linijama izoterme. Očito, na denoj slici gore izoterme se nagomilavaju, što znači da je veći temperaturni gradijent. Dakle, imamo frontogenezu.
(http://195.66.163.23/forumi/duka/fliza-div.gif)
Na ovoj slici vidimo dakle strujnice uzrokuju povećanje udaljenosti (slika desno) izotermi, odnosno smanjenje gradijenta temperature za koji smo već rekli da je mjera intenziteta fronta. Dakle, imamo frontolizu.
Do frontogeneze, odnosno frontolize može doći i u konvergentnom polju strujanja
(http://195.66.163.23/forumi/duka/fgeneza-kon.gif)
I ovdje su strelicama prikazane strujnice (na kartama odgovaraju geostrofskom vjetru, paralelne su izohipsama i vjetar je jači što su strujnice međusobno bliže).
(http://195.66.163.23/forumi/duka/fliza-kon.gif)
Dakle, ne morate pamtiti definicije o tome gdje front jača ili slabi, dovoljno je da umijete da gledate i vidite da li vjetar nagomilava izoterme ili ih pak udaljuje jednu od druge.
Ako nije neki problem,moze li neko da napise sta znace ove oznake i kako se one tumace i citaju?
Posto vidim skoro na svim kartama koje se prikazuju postoje te oznake a nemam pojma sto znace...
Temp. 850hPa
z500-PRMSL
I vi ih dosta spominjete a ako ima negdje na natu tumacenje karata neki tekst ili tako nesto recite da naucim i ja po nesto :)
Mislim da je ovo odgovor na sva tvoja pitanja:
http://www.serbianmeteo.com/smf/index.php/topic,1714.0.html
Ukratko .. 500 hPa je stanje vazduha (pritisak se tu obicno gleda) na nekih 5 km visine (manje vise), to je osnovni nivo koji se gleda, dobar je za analizu kretanja vecih vazdusnih masa, ciklona (obicno je dat i pritisak u "prizemlju" na istoj karti, linijama (izobarama), a stanje po visini bojom, pa se moze gledati otklon visinskog ciklona, npr, jer ciklon u prizemlju prati visinski i mozes predvidjeti tako brzinu, eventualno punjenje (nestajanje) ili produbljivanje istog). Kad se ne kaze nista, onda se misli na tu kartu od 500 mb, ili hPa, mozda ispravnije .. osnovno i donedavno jedino "oruzje" meteorologa, o tome je admin ispricao jednu zanimljivu anegdotu ovdje, a bez sumnje ih zna jos .. :D
850 hPa je karta stanja vazduha na oko 1500 mnv, zeru visocije ako je pritisak visok ili malo nize ako je nizak .. uglavnom gledamo temperaturu, a relevantan je i vjetar na toj visini, laicki receno: dovoljno visoka da bude homogena, uglavnom joj ne smetaju orografske prepreke (planine, brda ..), i dovoljno niska da predstavlja jos dosta "gust" vazduh, blizak prizemlju, velik procenat svih padavina se formira na ovoj visini .. npr, ako ti je ona u minusu, moguc je snijeg, susnjezica, ... ali ako si u Pg ili primorju npr, onda ti treba jos ponesto u "prizemlju", ona je samo pocetni uslov, i za pravi hladni jugo kod nas ona cuvena linija koja predstavlja nulu po toj visini treba da "pojede" Italiju i Jonsko more .. pa i tada duboki (jaci) ciklon moze da povuce topliji vazduh sa vece distance sa juga. Cesto kazemo "po visini" misleci na taj nivo, mada to nije bas ispravno, jer je to najnizi nivo koji se regularno gleda, ali sad se ustalilo i gotovo.
Vidjeces mozda i da se pominju karte od 700 hPa (3000 mnv, manje vise), ali uglavnom tokom ljeta i proljeca. One su medjupojas dobar za analizu vertikalnih pokreta vazduha (zato se slabo koriste preko zime i jeseni, slabo zagrijavanje povrsine), kad se trebaju predvidjeti lokalne, kratke oluje uglavnom popodnevne, kad se termali "ujedine" posle visecasovnog jakog zagrijavanja tla. Inace su dosta teske za predvidjet'. Vidjeces po tim kartama kako se vazduh dize ili spusta mnogo gusce po karti, izduzene oblasti su cesto frontovi, koji se dobro vide i drugim kartama, ali tackaste, manje zone sa jakim vertikalnim pokretom vazduha imaju dobru predispoziciju da "probiju" visi vazduh i formiraju kumulonimbuse, cuvene nakovnje, nosioce oluja, i ako stvari krenu ... celija, linija celija, supercelija, grada, tornada itd. Vrlo opasne pojave za avio saobracaj, vertikalni pokreti, danas se posebne stanice bave iskljucivo njima na vecim aerodromima.
Imas i karte na 300 i 200 hPa, 7-9 km cini mi se .. vrlo visoka stanja, 300 se koristi zimi vise, a ljeti 200, razlicit volumen vazdusne mase valjda .. gleda se vjetar tj pokreti vazdusnih masa, generalno korisne kad se mijenja tip vremena nad jednim prostorom, vidjeces kako zaobilaze grebene i "savijaju" oko ciklona, kao i prizemnije mase, samo "galantno" :D cesto prethode pokretima na nizim spratovima .. konacno, tamo se cesto i ukazu prve doline, narocito jace, samo ne precizno da bi se prognoza stanja u prizemlju oslonila na to ..
Eto, divlje i necenzurisano, slobodno za nadogradnju i ispravke :)
Zahvaljujem na brzom odgovoru :)
Sad mi je mnogo jasnije...
Zapostavismo malo "nauku" ...viđeću ovih dana da napišem ponešto o oblacima,sa sličicama :)
Progovoriću kao što sam obećao dvije riječi o oblacima.
Prvo i osnovno- Što su to oblaci ?
Oblaci su jasno vidljive skupine kapljica vode i leda koje su nastale uzdizanjem i hlađenjem toplog i vlažnog vazduha u atmosferu.Vodene površine,usljed zagrijavanja sunca,isparavaju i zagrijan,vlažan vazduh se uzdiže u visine.Kada se uzdigne do hladnijih slojeva atmosfere,naglo se hladi i vodena para se pretvara u vrlo sitne kapljice vode ili leda.Ukoliko se ovaj proces stalno ponavlja nad nekim područjem u kratkom vremenskom periodu,dolazi do nagomilavanja i stvaranja oblačnosti.
Manje-više ove stvari znamo svi i tu nema neke romantike.Ono što je najinteresantnije je podjela oblaka i karakteristike.
Zato što se svi oblaci ne nalaze na istoj visini možemo ih podijeliti na visoke, srednje i niske.
Visoki oblaci su cirusi,cirostratusi i cirokumulusi.Pošto se nalaze na visinama iznad 6000 metara đe je temperatura izuzetno niska sastavljeni su od kristala leda i zato imaju prepoznatljivu blijedo bijelu boju.Oni ne daju padavine.
Cirus (Ci)
(http://img708.imageshack.us/img708/2111/cirusci.jpg)
Cirostratus (Cs)
(http://img43.imageshack.us/img43/3492/cirostratuscs.jpg)
Cirokumulus (Cc)
(http://img709.imageshack.us/img709/4596/cirokumuluscc.jpg)
Srednji oblaci su altostratusi i altokumulusi.Nalaze se na visinama između 3000 i 6000 m,gornji dio im je sastavljen od kristala leda a donji od vode i zato im je uvjek donja baza oblaka tamnije boje.Iz njih nema padavina.
Altostratus (As)
(http://img694.imageshack.us/img694/3492/cirostratuscs.jpg)
Altokumulus (Ac)
(http://img33.imageshack.us/img33/9495/altokumulusac.jpg)
Niski oblaci su stratusi,stratokumulusi,nimbostratusi,kumulusi i kumulonimbusi.
Stratusi su bjelosivkasti oblaci sastavljeni od vodenih kapljica,gornja baza im rijetko prelazi 1000 m,kao tepih prekrivaju cijelo nebo i donja granica im je ravnomjerna.Ne daje padavine,nerijetko se spušti gotovo do tla i onda ga nazivamo magla.
Stratus (St)
(http://img96.imageshack.us/img96/6421/stratusst.jpg)
Stratokumulusi su okrugli i tamniji su od stratusa.Nalaze se na 1500 m.Ne daju padavine.
Stratokumulus (Sc)
(http://img199.imageshack.us/img199/9527/stratokumulussc.jpg)
Nimbostratusi su debeli i gusti oblaci.Gornja baza im nerijetko zna biti iznad 5000 m i sastoje se od kristala leda i bijele su boje,dok donja baza oblaka zna biti ispod 1000 m i nešto tamniji.Daje dugotrajne padavine,kišu ili snijeg,umjerenog inteziteta.
Nimbostratus (Ns)
(http://img203.imageshack.us/img203/6550/nimbostratusns.jpg)
Kumulusi su okrugli ili valjkasti oblaci sastavljeni od kapljica,nalaze se od 500 do 2000 m visine,gornji dio im je izvučen i bijele boje a donji dio ravan i uvjek je tamne boje.Nastaje svuđe đe su vertikalana strujanja vazduha ili uopšteno u svim slučajevima nestabilnosti(ljeti nad zagrijano tlo,kod advekcije hladnog vazduha nad toplo tlo).Kumulus,ukoliko je veći,može da da kratkotrajni pljusak i to uglavnom ljeti.
Kumulus (Cu)
(http://img29.imageshack.us/img29/1669/kumuluscs.jpg)
Kumulonimbusi su gusti i teški oblaci izuzetno izraženog vertikalnog razvoja.Nastaju slično kao kumulusi, s tim što mu je gonja baza sastavljena od kristala leda i prelazi nekoliko km u visinu.Karakterističan je izgled gornjeg dijela koji podsjeća na nakovanj.Donja baza se spušta do 300 metara,sastavljena od vodenih kapi.Često ga zovu i olujni oblak-uglavnom ljeti donosi lokalno nevrijeme kontinentalnim krajevima.Daje obilnu kišu, grad, snijeg,sijevanje i grmljavinu,a nerijetko ga prati i jak vjetar.
Kumulonimbus (Cb)
(http://img35.imageshack.us/img35/3346/kumulonimbuscu.jpg)
madjo u zadnje vrijeme su otkrili neke nove oblake
ne znam im pravo ime na nasem al na engleskom se zovu Mesoscale convective system (MCS) VIKIPEDIJA LINK: http://en.wikipedia.org/wiki/Mesoscale_convective_system mada pise sve na engleski
a evo ovdje i slike kako oni izgledaju :
(http://vortex.accuweather.com/adc2004/pub/includes/columns/community/2010/31066_401807311629_701641629_4888535_128367_nS.jpg)
(http://vortex.accuweather.com/adc2004/pub/includes/columns/community/2010/30519_1132277763842_1734231082_252689_7645136_nS.jpg)
radarski signal sa mjesta dje su snimljeni oblaci:
(http://vortex.accuweather.com/adc2004/pub/includes/columns/community/2010/buddyrad6-7-2010_10-42-30_AM.png)
(http://photo.accuweather.com/photogallery/2010/6/500/28bb53822.jpg)
podeblji tekst o njima je ovdje zajedno sa ovim i jos nekim slikama (na poslu sam na propalom racunaru pa je bolje da dam ovdje link ;D )
http://www.accuweather.com/blogs/weathermatrix/story/32460/mesoscale-convective-system-causes-asperatus-clouds.asp?partner=facebook
uh dobre slike
Ja sam naveo 10 najosnovnijih vrsta oblaka, imaju i svoje podvrste,prelazne oblike.
Bravo Mađo, dobar tekst, odličan izbor slika ! :)
Samo nešto moram da te korigujem. Naime, ovo što si naveo nisu osnovne vrste, već rodovi oblaka. Pored 10 rodova, postoji još 14 vrsta, 9 podrvrsta, i 9 dopunskih odlika oblaka, da bi mogli što detaljnije da se klasifikuju. Ako hoćete, mogu napisati par riječi i tome. :)
Fala Mića. :) Slike su manje-više sve iz mojeg mjesta,nema oblaka koji se ođe ne pojavi ;)
Bilo bi lijepo da napišeš nešto.
Važi, napisaću kad stignem. Ima jako puno vrsta, podvrsta i dopunskih odlika, pa ću izdvojiti neke najzanimljivije.
Evo par sličica za kolege koji ne znaju kako izgledaju mamatusi.Slike sam ufatio prije desetak dana.
(http://img825.imageshack.us/img825/3707/180720101850.jpg)
(http://img828.imageshack.us/img828/3936/180720101849.jpg)
(http://img839.imageshack.us/img839/6740/180720101846.jpg)
(http://img819.imageshack.us/img819/7849/180720101845.jpg)
ja ove mamatuse nikad vidio nijesam. a ovi novootkriveni mi vise djeluju kao proizvod HDR tehnike nego varijacije prirode :)
a tekst je odlican madjo, ja ucio u gimnaziju nijesam, pa nisam imao pojma koji su koji:)
kako nastaju ova strujanja i vjetar? sta cera vazduh da se ovako zalece? tj. sta ga pokrece?
Падавине
Падавине су сви облици кондензоване и сублимиране водене паре у ваздуху, који се на земљиној површини појаве у течном или чврстом облику.
Падавине се деле у две групе:
* ниске падавине: роса, росуља, слана, иње и поледица,
* високе падавине: киша, ледена киша, снег, суснежица, зрнасти снег, љутина, крупа, суградица и град.
Ниске падавине
Роса је врста ниске падавине која настајем кондензовањем водене паре на површини Земље и на предметима који су се расхладили испод температуре ,,росне тачке", тј. на температури при којој је ваздух потпуно засићен воденом паром. Роса је најчешћи и најраспрострањенији вид ниских падавина. Јавља се у виду капљица током раног јутра или касне вечери, најчешће током лета.
(http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/e2/Snipe_fly_Rhagio_scolopaceus_with_dew.jpg/800px-Snipe_fly_Rhagio_scolopaceus_with_dew.jpg)
Росуља (сипљење, сипећа киша, измаглица) је облик високе падавине који се излучује из стратуса. Сачињена је од ситних капљица које лагано падају на земљу ношене ветром. Њихова величина није већа од 0,5 милиметара. Често узрокује смањену видљивост и везана је за појаву магле.
Слана представља кристале воде који се стварају при тлу и најчешће прекрива траву и друге биљке. Настаје када се ваздух при тлу нагло охлади. Тада се водена пара из ваздуха одмах кристализује. Обично се дешава на почетку зиме или пролећа и то ноћу када је хладније. Припада ниским падавинама.
(http://www.ednevnik.si/uploads/r/regrat/55317.jpg)
Иње представља смрзнуте кристале (честице) настале од влаге који се задржавају на хладним предметима.
Настаје углавном зими када је температура ваздуха ниска, а на гранама дрвећа или рецимо оградама, нема снежног покривача. У додиру са њима водена пара се згушњава, мрзне и претвара у ледене иглице. Иње се ствара увек на оној страни одакле дува ветар. Припада ниским падавинама.Дели се на тврдо и обично иње. Тврдо иње је маса слична леду и снегу; непровидна и зрнаста. Обично иње су бели слојеви ледених кристала.
Појаве у природи које су сличне овој су мраз и слана, са тим да се иње ствара при нижим температурама него што је то случај за слану.
(http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/3/3b/D_Hoarfrost_3.jpg/800px-D_Hoarfrost_3.jpg)
Поледица је врста ниске падавине која се јавља током зиме. Настаје када ситне прехлађене капи воде, падају на тло или предмете чија је температура испод 0°С. Том приликом оне се одмах смрзавају и ствара се танка ледена кора. Поледица ствара велике проблеме на путевима широм света јер отежава и често потпуно онемогућава одвијање нормалног саобраћаја.
(http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/7e/Black_ice_on_footway.jpg/800px-Black_ice_on_footway.jpg)
Високе падавине
Киша је вид атмосферских падавина, као што су снијег, град, и роса. Киша настаје када се капи воде падају на површину Земље из облака.
Киша има велику улогу у хидролошком кругу у коме влага из океана испарава, кондензује се у облацима, пада назад на Земљу и враћа се у океан путем ријека и потока да би започела нови циклус.
Облик кишних капи се најчешће описује као ,,облик сузе", округао на дну и закривљен ка врху, али овај опис је нетачан (само капи воде капане из одређених извора су ,,облика сузе" у моменту формирања). Мање капи кише су сферичног облика. Веће капи су спљоштене (облика пљескавице). Веома велике капи су облика падобрана. У просјеку, кап кише је 1-2 mm у пречнику. Највеће забиљежене капи кише су уочене над Бразилом и Маршалским острвима 2004. – неке од њих велике 1 cm.
Генерално, киша је нешто испод pH 6, због апсорпције атмосферског угљен диоксида, који се у капи претвара у мање количине угљичне киселине. У пустињским пределима, прашина у ваздуху садржи довољно калцијум карбоната да парира природној киселости падавина, тако да киша може бити неутрална или чак и алкална. Киша испод pH 5,6 се сматра киселом кишом.
Пљусак је снажна и најчешће краткотрајна киша. Настаје конвективним струјањем или услед јаког ветра на хладном фронту. Пљускови се јављају најчешће током лета када дође до судара топлог и хладног ваздуха. Излучују се из кумулонимбуса и може их пратити олујно време са градом.
(http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/c/c2/Heavy_Rain.jpg/800px-Heavy_Rain.jpg)
(http://t1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcSICtXiNqAgWEgcpiYJEi63TtdgW3ssbAjTNSaPd1P_CHjCevLC&t=1)
Ledena kiša je vrsta padavina koja započinje kao sneg, koji se na putu do zemlje otopi dok prolazi kroz sloj vazduha sa temperaturom preko nule, a potom prođe kroz sloj vazduha hladnijeg od nula stepeni celzijusove skale. Kapljice ledene kiše se ohlade ispod tačke mržnjenja, ali se ne zalede sve dok ne padnu na predmete sa temperaturom ispod nule (npr. dalekovodi, putevi itd.)
METAR kod za ledenu kišu je FZRA.
Strujni vodovi okovani ledenom kišom (http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/f3/Iced_power_lines.JPG/400px-Iced_power_lines.JPG)
Снијег је падавина у облику ледених кристала воде, која се састоји од мноштва пахуљица. Иако се састоји од малих, неправилних дијелова, снијег је уствари зрнасти материјал. Има отворену и меку структуру док се не нађе под спољашњим притиском.
Снијег се формира када водена пара сублимира високо у атмосфери на температури мањој од 0°C (32°F), и након тога падне на земљу. Снијег такође може бити вјештачки направљен коришћењем сњежних топова, који заправо праве ситна зрна сличнија крупи.
Мећава је појава при којој се снег подиже изнад тла ношен ветром, тако да долази до смањења вертикалне видиљивости. Мећаве су честе за време зимског периода у умереним ширинама, а у поларним областима су свакодневна појава, нарочито у унутрашњости Антарктика, где ветрови дувају брзином већом и од 200 км/ч.
Вејавица је посебан облик мећаве при којој се не може са сигурношћу утврдити да ли осим подизања са тла још и додатно пада снег. Приликом овакве појаве смањене су и вертикална и хоризонтална видљивост, а кретање је отежано. Вејавица често прелази у снежну олују.
(http://www.novomilosevo.org.rs/photo/sl_sneg_071226_b.jpg)
(http://kopaonikinfo.com/wp-content/uploads/kopaonik-sneg.jpg)
Pahulje
(http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/c/c2/SnowflakesWilsonBentley.jpg/469px-SnowflakesWilsonBentley.jpg)
Суснежица је врста високе падавине карактеристична за зимски период године. Представља комбинацију кише и снега, која настаје у случајевима када је у доњим деловим атмосфере температура нешто виша од 0°С. Суснежица се састоји од капи и кристала и најчешће представља прелазну фазу ка снежним падавинама.
(http://farm4.static.flickr.com/3074/2393387476_b600a24aac.jpg?v=0)
Зрнасти снег је врста високе падавине која се јавља у зимском периоду године. Састоји се од белих, непровидних зрна, мањих од једном милиметра. Најчешће су пљосната или издужена и представљају ледене иглице или снежне кристале пресвучене слојем налик ињу. Обично падају разређено и не одскачу при контакту са подлогом, за разлику од града.
Љутина је врста високе падавине која је карактеристична за зимски период године. То је тачније снег који се излучује у виду ледених иглица или плочица при врло ниским температурама (испод —20°С) и стабилном времену. Карактеристична је за више географске ширине.
Крупа је врста високе падавине карактеристична за зимски део године, али се јавља и током лета. Излучује се у виду округластих белих, непрозириних и трошних зрна величине два до пет милиметара. Најчешће пада заједно са снегом и кишом, а приликом контакта са подлогом се распрскава.
Крупа увећано (http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/0/08/Graupel_encasing_a_snow_crystal.jpg/800px-Graupel_encasing_a_snow_crystal.jpg)
Суградица је врста високе падавине карактеристична за летњи део године. Излучује се у виду прозирних ледених зрнаца сферног или неправилног облика. Њихов пречник достиже максимално до пет милиметара. Приликом удара о тло одскачу, али се не ломе.
(http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/9f/Sleet_on_the_ground.jpg/800px-Sleet_on_the_ground.jpg)
Град је назив за врсту падавина у облику ледених облутака. Ове падавине наносе велике штете пољопривреди и сматрају се непогодом.
Настанак:
Дешава се да снажне ваздушне струје одвуку водене капи из облака у више слојеве где је температура нижа. Капи се тамо заледе и поприме облик лопте, односно претварају се у град. Када узлазна струја која је понела те капи не може више да одржи њихову тежину, ледене кугле падају на земљу.
Величина:
Најчешће, ове ледене кугле нису веће од 5 mm, али се дешава да буду много веће и да нанесу велике штете, па и да буду опасне по људе. У лето 2001. у италијанској области Венето падао је град величине кајсије и уништио усеве. На граници САД и Канаде 1998. године, град је падао читавих девет дана, због чега је више од милион људи остало без електричне струје и хране. Највећи град је падао у Бангладешу 1986. године; тежина појединих ледених кугли је износила чак један килограм. Приликом ове непогоде погинуло је 92 људи.
(http://www.kurir-info.rs/static/imgs/article_thumbs/632x474/uploads/2010-06/7280.jpg)
(http://www.vesti-online.com/data/images/2010-06-20/72176_428088492483065e779dc8457493989_f.jpg?ver=1277059280)
Подела
Падавине из облака могу се обично подјелити на 3 типа: сипеће, фронталне и пљусковите. Сипеће падавине падају из непрекидних, густих облака звани стратуси. То су ситне капљице воде или ситне капљице снијега. Фронталне падавине падају из непрекидних слојева облака, алтостратуса и нимбостратуса. Везана су за ваздужна струјања на топлом фронту. Пљусковите падавине падају из нестабилних облака кумулонимбуса. Ове облаке карактерише краткотрајне, али и јаке падавине, са честим промјенама интензитета. Главне падавине су киша са крупним капима и снијег са крупним пахуљицама.
Мерење падавина
За мерење падавина користи се неколико наменских инструмената:
* кишомер (плехани цилиндрични суд)
* плувиограф (аутоматски бележи количину)
* тотализатор (за тешко приступачне пределе).
Кишомјер (кишомер), још познат и под називима плувиометар и омброметар је инструмент за мјерење количине падавина у неком временском периоду.
То је обично метална посуда цилиндричног облика, са пресјеком од око 200 cm². На дну цилиндра се налази уска стаклена мензура, на којој је скала са које се директно очитава висина нивоа воде. Кишомјер се поставља на стуб висине 1-2 m на одређеној удаљености од објеката који би иначе ометали тачно мјерење.
(http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/c/ca/250mm_Rain_Gauge.jpg/282px-250mm_Rain_Gauge.jpg)
Плувиограф или омброграф је инструмент за непрекидно регистрирање количине падавина.
Најчешће је конструиран на принципу пловка у савијеној цијеви спојеном са цилиндром за примање падавина. Пловак се подиже или спушта већ према тренутним падавинама, а ово помјерање се преноси на уређај за регистрацију. Кривуља (крива) која се добија овим инструментом се зове плувиограм.
Плувиографом је мочуће тренутно очитање, у mm/h или mm/минути.
(http://www.shrani.si/f/41/12a/4MektEkD/p6110010resize.jpg)
Тотализатор је инструмент за мјерење количине падавина, који се користи за дугорочна осматрања са минималним људским надзором.
Он се може очитавати једном мјесечно или једном годишње, и тада се мјери укупна тежина воде скупљена у њему. Уз познату величину отвора на тотализатору, може се одредити ниво падавина и до 4000 mm годишње. Хемикалије се додају у тотализатор да се смањи испаравање воде.
(http://t1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcSir2C2M9tRHDzl7XGivwDNKaTrdJ41-VaWSQBibH4uzqxqAlIJ&t=1)
Кепенова класификација климата
Кепенова класификација климата представља рејонизацију и класификацију климатских типова Земљине површине. Данас се ова класификација највише користи у свету, али и у Србији. Владимир Кепен (рус. Владимир Петрович Кёппен) је ову класификацију први пут изнео 1900. године, а затим ју је још неколико пута проширивао и допуњавао, да би 1936. добила коначан облик.
В. Кепен је своју класификацију засновао на хидротемичким показатељима. Употребио је податке за средње месечне и средње годишње температуре и годишње суме падавина. На основу њих издвојио је одређене типове климе и њихове подгрупе.
Издвојено је пет главних климата који су означени великим словима абецеде, који се даље деле на типове:
* А - Тропски влажни климат
* B - Суви климат
* С - Умерно-топли климат
* D - Умерено-хладни (бореални) климат
* Е - Хладни климат.
Типови климата
Климатских типова према Кепену има укупно дванаест, док се неки од њих даље деле, чинећи још 18 подтипова:
* Климат А
o Тропски (прашумски) тип (Af)
o Монсунски тип (Am)
o Савански тип (Aw)
* Климат В
o Пустињски тип (BWh, BWk)
+ Топла пустињска клима (BWh)
+ Хладна пустињска клима (BWk)
o Степски тип(BSh, BSk)
+ Топла степска клима (BSh)
+ Хладна степска клима (BSk)
* Климат C
o Умерено топли (синајски) тип (Cwa, Cwb)
+ Умерено-топла клима са жарким летом (Cwa)
+ Умерено-топла клима са топлим летом (Cwb)
o Умерено влажни (океански) тип (Cfa, Cfb)
+ Влажна суптропска клима (Cfa)
+ Умерено-топла клима западних приморја (Cfb)
o Медитерански тип (Csa, Csb)
+ Медитеранска клима са жарким летом (Csa)
+ Медитеранска клима са топлим летом (Csb)
* Климат D
o Суви бореални тип (Dwa, Dwb, Dwc, Dwd)
+ Сува бореална клима са жарким летом (Dwa)
+ Сува бореална клима са топлим летом (Dwb)
+ Сува бореална клима са свежим летом (Dwc)
+ Сува бореална клима са врло хладном зимом (Dwd)
o Влажни бореални тип (Dfa, Dfb, Dfc, Dfd)
+ Влажна болеарна клима са жарким летом (Dfa)
+ Влажна бореална клима са топлим летом (Dfb)
+ Влажна бореална клима са свежим летом (Dfc)
+ Влажна бореална клима са врло хладном зимом (Dfd)
* Климат Е
o Поларни (тундра) тип (ET)
o Тип вечнoг леда и хладноће (EF).
(http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/3/32/World_Koppen_Map.png/800px-World_Koppen_Map.png)
Zemljina atmosfera
Zemljina atmosfera je sloj gasova koji okružuju planetu Zemlju i koji zadržava Zemljina gravitacija. Sadrži oko četiri petine azota i jednu petinu kiseonika, dok su količine ostalih gasova neznatne ili u tragovima. Atmosfera štiti život na Zemlji apsorbirajući ultraljubičasto sunčevo zračenje i smanjujući temperaturne ekstreme između dana i noći.
Atmosfera ne završava naglo. Ona polagano postaje rjeđa i posepeno nestaje u svemiru. Ne postoji konačna granica između atmosfere i spoljašnjog svemira. Tri četvrtine mase atmosfere nalazi se unutar 11 km od površine planete. U SAD-u se osoba koja putuje iznad visine od 80 km naziva astronautom. Visina od 120 km označava granicu gdje atmosferski uticaji postaju vidljivi tokom ulaska svemirske letjelice u atmosferu. Takođe se često kao granicu atmosfere i svemira uzima Karmanova crta na udaljenosti od 100 km od površine.
Različita područja u atmosferi
Područja u atmosferi nazvana su na sledeći način:
* jonosfera — područje koje sadrži jone: približno odgovara mezosferi i termosferi do 550 km. Jonosfera je dio Zemljine atmosfere gdje količina jona, ili naelektrisanih čestica, nastalih djelovanjem uglavnom Sunčeve radijacije na neutralne atome i molekule vazduha, je dovoljno velika da utiče na prostiranje radio talasa. Jonosfera počinje na visini od 50 km od površine Zemlje, ali se lakše uočava na visini od 80 km. Čine je smjese gasa neutralnih atoma i molekula (uglavnom kiseonik i azot) i kvazineutralna plazma (broj negativno naelektrisanih čestica je otprilike jednak broju pozitivno naelektrisanih).
U jonosferi se javljaju jonosferne magnetske bure i polarna svetlost.
* egzosfera — iznad jonosfere gde atmosfera nestaje u svemiru. Egzosfera (грч. exo — spolja и грч. sphaira — lopta) je najviši sloj Zemjine atmosfere. Smešten je iznad mezosfere od koje ga odvaja mezopauza na visini od 800 do 3.000 kilometara. U egzosferi ima malo gasova, vodonika i helijuma i ona predstavlja kontakt Zemlje i svemira. Temperatura dostiže do +1500°C. Vazduh je izuzetno razređen, a njegove čestice se kreću brzinom od 11 km/s, a nalaze na međusobnoj udaljenosti od nekoliko stotina metara. Usled toga joni azota i kiseonika odlaze u međuplanetrani prostor.
Iznad egzosfere se može izdvojiti još jedan sloj - geokorona, na visini od oko 20.000 kilometara. On se pretežno sastoji od jona vodonika.
* magnetosfera — područje gde je Zemljino magnetsko polje u interakciji sa sunčevim vetrom. Zemljina magnetosfera je područje svemira čiji je oblik kontrolisan Zemljinim internim magnetskim poljem, sunčevim vetrom i interplanetarnim magnetskim poljem. Smeša slobodnih jona i elektrona, koji potiču iz sunčevog vetra, su, u magnetosferi, ograničeni magnetskim i električnim silama, koje su mnogo jače od gravitacije i sudara. Uprkos njenom nazivu, magnetosfera nema sferični oblik. Na strani koja je okrenuta Suncu, udaljenost do njene granice (koja varira sa jačinom solarnog vetra) je oko 70 000 km (10-12 prečnika Zemlje, koji iznosi R=6371 km; ako nije drugačije napomenuto, sva rastojanja se uzimaju od centra Zemlje). Granica magetosfere (,,magnetopauza") je nepravilnog oblika. Sa strane Zemlje na kojoj je noć, magnetosfera ima oblik ,,magnetskog repa", približno cilindričnog oblika, poluprečnika, koji je 20-25 puta veći od Zemljinog. Ova oblast ima dužinu oko 200 puta veću od Zemljinog poluprečnika, a mesto na kome se završava nije još uvek poznato.
Spoljni neutralni gas koji okružuje Zemlju, tj. geokorona, sastoji se uglavnom od najlakših atoma, vodonika i helijuma, i nastavlja se na rastojanju od oko 4-5 puta većem od poluprečnika Zemlje. Joni iz vruće plazme iz magnetosfere primaju elektrone tokom procesa sudaranja sa lakim atomima, formirajući na taj način ,,protok" brzih atoma. Gornji deo jonosfere, poznat i kao plazmasfera, takođe ima dužinu, koja je 4-5 puta veća od poluprečnika Zemlje. Viši delovi plazmasfere nazivaju se polarni vetar. Polarni vetar predstavlja protok lakih jona, koji se mešaju sa Sunčevim vetrom.
Spoljni neutralni gas koji okružuje Zemlju, tj. geokorona, sastoji se uglavnom od najlakših atoma, vodonika i helijuma, i nastavlja se na rastojanju od oko 4-5 puta većem od poluprečnika Zemlje. Joni iz vruće plazme iz magnetosfere primaju elektrone tokom procesa sudaranja sa lakim atomima, formirajući na taj način ,,protok" brzih atoma. Gornji deo jonosfere, poznat i kao plazmasfera, takođe ima dužinu, koja je 4-5 puta veća od poluprečnika Zemlje. Viši delovi plazmasfere nazivaju se polarni vetar. Polarni vetar predstavlja protok lakih jona, koji se mešaju sa Sunčevim vetrom.
* ozonski sloj — ili ozonosfera, približno 10 - 50 km, gdje se nalazi stratosferski ozon. Treba se napomenuti da je čak i unutar ove regije ozon prema obimu manja sastavnica.
*gornja atmosfera — područje atmosfere iznad mezopauze.
* Van Alenovi pojasevi zračenja — područja gde čestice sa Sunca postaju koncentrisane.
Pritisak
Atmosferski pritisak je direktna posledica težine vazduha. To znači da se pristisak vazduha razlikuje sa mestom i vremenom jer se količina (i težina) vazduha iznad Zemlje isto tako razlikuju. Atmosferski pritisak se smanjuje za ~50% na visini od oko 5 km (jednako se i oko 50% ukupne mase atmosfere nalazi unutar najnižih 5 km). Prosečni atmosferski pristisak izmeren na morskom nivou iznosi oko 101.3 kilopaskala.
Temperatura i atmosferski slojevi
Temperatura Zemljine atmosfere se mijenja s visinom. Između različitih atmosferskih slojeva mijenja se matematički odnos temperature i visine:
* troposfera: Troposfera (grč. tropos — povratak izmena i grč. sphaira — lopta) je najniži i najgušći deo atmosfere, koji se prostire od visine 8 km iznad polova i do 18 km iznad ekvatora. U njoj se nalazi 80% mase atmosfere, skoro sva atmosferska voda, tu se stvaraju oblaci, nastaju sva značajnija strujanja vazduha i odvijaju se sve vremenske promene. Temperatura s visinom opada i na gornjoj granici troposfere iznosi od -55°C do -80°C. Jedino je u ovom sloju moguć život. Od stratosfere je odvaja tropopauza.
U okviru same troposfere mogu se izdvojiti sledeća tri sloja:
* Prizemni sloj — do visine od 100 metara, zbog direktnog kontakta sa Zemljinom površinom u ovom sloju su velika kolebanja temperature i vlažnosti vazduha.
* Pogranični sloj — između 100 i 3000 metara, odlikuju ga ista kolebanja kao i u donjem sloju, osim što ovde dolazi do povećanja brzine vetra sa porastom nadmorske visine.
* Slobodna atmosfera — najviši sloj troposfere između 3000 i 8000 metara, sa visinom opada temperatura i vlažnost vazduha, a kako je kondenzacija velika ovde se obrazuju svi tipovi oblaka.
* stratosfera: Stratosfera (grč. stratum — sloj i grč. sphaira — lopta) se prostire do 50-55 km iznad Zemljine površine. U njoj se temperatura u početku ne menja, a zatim raste s visinom zbog prisustva velike količine ozona, koji se zagreva upijanjem štetnih ultraljubičastih zraka, štiteći na taj način živi svet na Zemlji. Koncentracija ozona je najveća na visini od 20-25 kilometara. Sloj s ozonom naziva se ozonosfera. Zbog suvoće vazduha u stratosferi nema oblaka. Samo ponekad stvara se tanki sedefasti oblaci, sastavljeni od sitnih kapljica prehlađene vodene pare i kristalića leda. Stratosferu od troposfere odvaja tropopauza, a od mezosfere stratopauza.
U gornjem delu stratosfere dominitaju zapadni vetrovi, dok se u gornjem sloju javljaju istočni vetrovi, naročito u toku leta.
* mezosfera: Mezosfera (grč. mesos — srednji i grč. sphaira — lopta) se prostire između 50 kilometara i 80-85 kilometara iznad Zemljine površine. Smeštena je između stratosfere od koje je odvaja stratopauza i termosfere od koje je odvaja mezopauza. Odlikuje se naglim padom temperature. Naime, na donjim granicama sloja ona se kreće oko 0°С, a na gornjim granicama oko —90°С. Iznad 55.000 metara javljaju se srebrnasti oblaci i prema njihovom kretanju je utvrđeno da se u tim slojevima nalaze izuzetno snažni vetrovi i turbulencije. Brzina dostiže čak 250 m/s.
* termosfera: Termosfera (grč. therme — toplota i grč. sphaira — lopta) se prostire između 80 kilometara i 800 kilometara iznad Zemljine površine. Smeštena je između mezosfere od koje je odvaja mezopauza i egzosfere od koje je odvaja termopauza. Odlikuje se naglim porastom temperature. Naime, na visini od oko 250 kilometara ona dostiže +250°С. Taj temperaturni skok vezan je za apsorbovanje Sunčevog kratkotalasnog zračenja.
U termosferi su vazdušne čestice pozitivno i negativno i nazivaju se joni. Taj sloj se naziva jonosfera.
Prosječna temperatura atmosfere na površini Zemlje iznosi 14 °C.
(http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/f0/Atmosferski_slojevi.png/175px-Atmosferski_slojevi.png)
Gustina i masa
Gustina vazduha na nivou mora iznosi oko 1.2 kg/m3. Kao posljedice vremena javljaju se prirodne razlike u barometarskom pritisku na bilo kojoj visini. Ta razlika je relativno malena za naseljene visine ali je mnogo više izražena u spoljašnjoh atmosferi i svemiru zahvaljujući promjenjivom sunčevom zračenju.
Gustina atmosfere se smanjuje s povećanjem visine. Ta se razlika može približno prikazati upotrebom barometrijske formule. Meteorolozi i svemirske agencije koriste sofisticiranije modele za predviđanje vremena i orbitalnih propadanja satelita.
Ukupna masa atmosfere iznosi oko 5.1 × 1018 kg, ili oko 0.9 ppm Zemljine ukupne mase.
Gornji postoci sastava atmosfere napravljeni su s obzirom na obim. Pretpostavljajući da se gasovi ponašaju kao idealni gasovi, mogu se dodati postoci pomnoženi s njihovim molarnim masama m, da se dobije ukupno u = zbroj (p•m). Tada je bilo koji postotak elementa po masi p•m/t. Kada se to primjeni na gornje postotke dobije se da je sastav atmosfere prema masi 75.523% N2, 23.133% O2, 1.288% Ar, 0.053% CO2, 0.001267% Ne, 0.00029% CH4, 0.00033% Kr, 0.000724% He i 0.0000038 % H2.
(http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/b/b5/Atmosferski_model.png)
Ovaj grafikon je prema NRLMSISE-00 atmosferskom modelu koji kao ulazne podatke ima: širinu, dužinu, datum, vrijeme dana, visinu, sunčevu struju te dnevni indeks Zemljinog magnetnog polja.
Sastav
Postotni sastav suhe atmosfere,
po obimu - ppmv: dijelova po milionuu obima
Gas po NASA-i
Azot 78.084%
Kiseonik 20.946%
Argon 0.9340%
Ugljen-dioksid 365 ppmv
Neon 18.18 ppmv
Helijum 5.24 ppmv
Metan 1.745 ppmv
Kripton 1.14 ppmv
Vodonik 0.55 ppmv
U gornji sastav suve atmosfere
nije uključena:
Vodena para ---- Promjenjive količine;obično čini oko 1%.
Ugljen-dioksid i metan su ispravljeni prema IPCC TAR tablici 6.1 iz 1998. godine.
Manje sastavnice vazduha koje nisu gore navedene uključuju: azotov oksid (0.5 ppmv), ksenon (0.09 ppmv), ozon (0.0 do 0.07 ppmv, 0.0 do 0.02 ppmv zimi), azotov dioksid (0.02 ppmv), jod (0.01 ppmv), ugljikov monoksid (0.0 u tragovima), i amonijak (0.0 u tragovima).
Srednja molekulska masa vazduha iznosi 28.97 g/mol.
Sastav Zemljine atmosfere. Donji dijagram predstavlja najmanje uobičajene gasove koje čine samo 0.038% atmosfere. Vrijednosti su regulisane za ilustraciju.
(http://upload.wikimedia.org/wikipedia/sr/c/c8/Omjeri_atmosferskih_plinova.gif)
Heterosfera
Ispod visine od oko 100 km Zemljina atmosfera ima više-manje jednoličan sastav (osim vodene pare) kao što je iznad opisano. Iznad oko 100 km Zemljina atmosfera ipak počinje imati sastav koji se mijenja s visinom. To je bitno jer u odsustvu miješanja gustina gasa pada eksponencijalno s porastom visine, ali po stopi koja zavisi od molekulske mase. Stoga sastavnice veće mase (kiseonik i azot) padaju brže nego lakše sastavnice (helijum, molekularni i atomarni vodonik). Stoga postoji sloj nazvan heterosfera u kojoj Zemljina atmosfera ima različit sastav. Kako se visina povećava u atmosferi postepeno prevladava helijum, molekularni i atomarni vodonik. Precizna visina heterosfere i slojeva od kojih je sastavljena mijenja se značajno s temperaturom.
Evolucija Zemljine atmosfere
O istoriji Zemljine atmosfere prije milijardu godina slabo se zna, ali sljedeće predstavlja vjerovatan slijed događaja. Kako god bilo to još uvijek ostaje područje istraživanja.
Današnja atmosfera se ponekad odnosi na Zemljinu "treću atmosferu" kao bi se razlikovao trenutni hemijski sastav od dva značajno različita prijašnja sastava. Prvotna atmosfera se sastojala od vodonika i helijuma. Toplina (iz rastaljene kore i sa Sunca) je raspršila atmosferu.
Oko prije 3.5 milijardi godina površina se dovoljno ohladila da se oblikuje zemljina kora koja se još uvijek sastojala od brojnih vulkana koji s ispuštali paru, ugljen-dioksid i amonijak. To je dovelo do stvaranja "druge atmosfere" koja je u početku bila sastavljena od ugljen-dioksida i vodene pare uz nešto azota ali praktički bez kisronika. (Iako nedavne simulacije iz 2005. provedene na Univerzitetimaa u Vaterlou i Koloradu pokazuju da je mogla imati i do 40% vodonika.) Ta je druga atmosfera imala ~100 puta više gasa od trenutne atmosfere. Uopšte, vjeruje se da je efekt staklenika, uzrokovan visokim nivoima ugljen-dioksida, čuvao Zemlju od smrzavanja.
Tokom sljedećih nekoliko milijardi godina vodena se para kondenzovala pa je stvorila kišu i okeane koji su počeli otapati ugljen-dioksid. Okeani su apsorbirali približno 50% ugljen-dioksida. Jedna od najranijih vrsta bakterija bile su cijanobakterije. Foslini dokaz pokazuje da su te bakterije postojale prije približno 3.3 milijardi godina i da su bile prvi evoluirajući fototropni organizmi koji su proizvodili kiseonik. One su odgovorne za prvu promenu Zemljine atmosfere iz anoksidnog (stanje bez kiseonika) u oksidno (s kiseonikom) stanje. Kako su cijanobakterije bile prve koje su započele fotosintezu kiseonika, mogle su promijeniti ugljen-dioksid u kiseonik pa su odigrale glavnu ulogu u oksigenaciji atmosfere.
Fotosintetizirajuće biljke su evoluirale te su i one počele sve više pretvarati ugljen-dioksid u kiseonik. S vremenom je višak ugljena postao zatvoren u fosilnim gorivima, sedimentnim stijenama (vapnenac) i životinjskim ljušturama. Kad se kiseonik oslobodio, reagovao je s amonijakom te stvorio azot; štoviše su i bakterije pretvarale amonijak u azot.
Pojavom sve više biljaka nivo kiseonika se značajno povećao (dok se nivo ugljen-dioksida smanjio). U početku se kiseonik spajao s različitim elementima (npr. gvožđem) da bi se na kraju akumulirao u atmosferi — rezultujući masovnim izumiranjem i daljnjom evolucijom. Pojavom ozonskog sloja (ozon je alotrop kiseonika) životni su uslovi bili bolje zaštićeni od ultraljubičastog zračenja. Ova atmosfera od kiseonika i azota čini "treću atmosferu".
Ветар
Ветар је појава кретања ваздуха као последица различитих атмосферских притисака између две локације.
Ветар се може упоредити са током воде (било као река, било као водопад), кретањем тела (нпр куглице) низ стрму раван или слободан пад, са струјом у металном проводнику... увек је у питању кретање као последица различитих потенцијала.
* Свака метеоролошка станица као један од основних параметара, поред температуре, влажности, броја сунчаних сати, мери и брзину ветра. Брзина ветра се изражава обично као колико километара на сат, али постоји начин да се брзина изражава у бофорима.
* »Чили фактор» је појава да је температура објективно много нижа ако дува ветар. Постоје таблице на основу којих се то израчунава. Заправо ради се о томе да у хладној атмосфери ако је човек добро обучен око њега се формира слој топлог ваздуха, као последица одавања топлоте самог тела, као изолатор. Ветар тај вазух одува, тако да брзо хлади организам.
* Познато је правило да ако човека у планини затекне мећава са јаким ветром, треба тражити заклон, максимално се утоплити и мировати док невреме не прође.
Економски аспекти
Ветар има значајне економске ефекте на друштво
Позитивни
* Кретање коришћењем снаге ветра. Ова примена је актуелна од најстаријих дана и при томе се мисли на једрилице, једрењаке и слична пловила. До појаве пароброда то је био и једини могући начин кретања пловила на великим растојањима. Галије са веслачима су ипак имале ограничен домет.
* Покретањем различитих елиса и сличног што је снагу ветра претварало у кружно кретање које је даље покретало неки следећи извор енергије. Ту се пре свега мисли на ветрењаче које су служиле као млинови. Данас ветрењаче такође раде као генератори, тј. снагу ветра претварају у електричну енергију.
* Податак о интензитету ветра на некој локацији је битан за доношење привредних одлука. Нпр. овај податак је битан код изградње аеродрома, постављање сателитских антена (земаљске сателитске станице) и сл...
* У ваздухопловству познавање ветра се користи за максималан долет једрилица.
Негативни
* Ветрови великих брзина (торнадо, ураган...) могу имати катастрофалне последице по човека и његову околину.
Здравствени аспекти
Позитивни
* У великим градовима ветрови су «чистачи» загађеног ваздуха, који настаје као последица аутомобилских издувних гасова али и као последица различитих сагоревања. Постоје градови у којима нема или је врло мало ветра тако да због повећаног смога се проглашава «смог аларм» те забрањује кретање путничким возилима нпр у центру града. То може да потраје данима. У такве градове спада Берлин.
Негативни
Доказано је да ветар који траје дуго, данима и недељама изазива у већој или мањој мери нервно растројство. У долини реке Роне, у Француској је познат ветар који дува око три месеца годишње. Статистички је доказано да се број злочина у том периоду рапидно повећава. Чак се на суду као олакшавајућа околност узима да се злочин десио у доба године када дува тај ветар
Ветар и људска култура
У Србији постоји веровање да су неки «људи ветрењаци». То су вероватно, иначе нервно лабилне особе, које за време «док дува ветар» могу «долетети» и срушити вам оџак. Те особе су углавном повучене и ћутљиве и «треба их избегавати» и «не љутити»!
* ветар се користи за различите спортске активности и забаву. Користе се «змајеви», падобрани већих површина којима се може управљати, једрилице (пловила), једрилице (за летење) и сл...
* у поједним атлетским дисциплинама (нпр. трчање 100 м) судије мере брзину ветра и рекорди се не признају ако је ветар дувао, "у леђа", брже од установљене границе
Улога ветра у човековом животу је очигледно велика. Многи романи, филмови у свом наслову или садржају имају ветар као једну компонету. Да наведемо само неке «Прохујало са вихором», «Оркански висови».
Циклон
Циклон (грч. kyklon - који се креће, обрће) је подручје сниженог притиска у атмосфери. Означава се словом N (или C). на баричким картама се представљају системом концетричних изобара овалних или кружних облика.
Развој и особине циклона
Ваздух у циклонском пољу струји од крајева према средишту, због концентрације почиње се издизати и хладити, па настају услови за настанак падавина. Циклон доноси промењиво време и падавине. У циклону је притисак ваздуха обично нижи од 101,3 кило-паскала. Ваздух у циклонама се креће у смеру супротном од кретања казаљке на сату.
У Европи циклони се углавном крећу од запада према истоку, али има и одступања. Пре циклона обично дуне слаб до умерен југо или југозападњак, а два до три дана пре њеног доласка на небу се могу уочити високи облаци цируси, који су иначе носиоци лошег времена. Пред пролазак циклона задува обично хладнији ветар са севера или са северозапада и то због ширења антициклоналног гребена и доласка лепшег времена.
Типови циклона
Постоје два оснoвна типа циклона, у зависноти од климатског појаса у којем се јављају:
* тропски циклон
(Јавља се у у екваторијалним и тропским ширинама у чијем је средишту најнижи притисак. Праћени су јаким кишама и пљусковима и прати их олујан ветар који неретко достиже брзину од 70 m/s. Такви циклони се јављају између јуна и октобра. Величина у пречнику им се креће од 100 до 300 km).
* вантропски циклон
(Везан је за умерене и поларне ширине и развија се у арктикарктичким пределима. Већина циклона је овог типа. Већих су просторних размера и немају олујна својства као тропски циклон).
Локални циклони
Циклонски ветрови имају различите називе и неким деловима света.
* багујос (на Филипинима)
* вили-вили (у Аустралији)
* оркан (на Пацифику)
* тајфун (у Јапану и Кини)
* ураган (САД, Кариби)
* харикен (на Пацифику).
Циклон над Исландом
(http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/bc/Low_pressure_system_over_Iceland.jpg/692px-Low_pressure_system_over_Iceland.jpg)
Циклон Катарина
(http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/8/89/Cyclone_Catarina_from_the_ISS_on_March_26_2004.JPG/800px-Cyclone_Catarina_from_the_ISS_on_March_26_2004.JPG)
The initial extratropical low pressure area forms at the location of the red dot on the image. It is usually perpendicular (at a right angle to) the leaf-like cloud formation seen on satellite during the early stage of cyclogenesis. The location of the axis of the upper level jet stream is in light blue.
(http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/d/d2/Baroclinicleafphasecyclogenesiscropped.gif)
Tropical cyclones form when the energy released by the condensation of moisture in rising air causes a positive feedback loop over warm ocean waters.
(http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/fb/Hurricane_profile.svg/800px-Hurricane_profile.svg.png)
A fictitious synoptic chart of an extratropical cyclone affecting the UK and Ireland. The blue arrows between isobars indicate the direction of the wind, while the "L" symbol denotes the centre of the "low". Note the occluded, cold and warm frontal boundaries.
(http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/2/25/UK-Cyclone.gif)
Антициклон
Антициклон (грч. anti — против и грч. kykloo — савијам, вртложим) је поље повишеног ваздушног притиска, у тропосфери, чија вредност прелази 1.013 милибара. Максимални притисак формира се у центру, а барички градијент усмерен је ка периферији. Ветрови који дувају на северној хемисфери обилазе око центра у правцу казаљеке на сату, док на јужној дувају супротно. У средишту антициклона преовлађује силазно кретање ваздуха, те је стога време мирно и суво. Лети антициклон доноси високе температуре, а зими мраз. Неколико поља високог ваздушног притиска утичу на време широм Земље, а то су сибирски, антарктички, азорски, канадски, пацифички, атлантски антициклон и др. На баричким картама поље високог ваздушног притиска означава се великим латиничним словом V или А.
The Hadley cell carries heat and moisture from the tropics towards the northern and southern mid-latitudes.
(http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/3/38/HadleyCross-sec.jpg)
Антициклон и циклон
(http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/1/19/Circulation_systemes_pression.PNG)
Тајфун је врста тропских циклона, који је типичан за северозападни део Тихог океана.
Зона деловања тајфуна, на које отпада трећина од укупног броја тропских циклона на Земљи, лежи између обале источне Азије на западу, на југу до екватора и међународне датумске границе на истоку. Тајфуни најчешће се појављују током лета и јесени. Брзина ветра у унутрашњости тајфуна може достизати брзину и до до 300 km/h. Тајфуни у себи носе велике количине пададвина и могу да изазвати огромне штете.
Three different typhoons spinning over the western Pacific Ocean on August 7, 2006
(http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/5/57/Pacific_Typhoons.jpg/480px-Pacific_Typhoons.jpg)
Монсун (арап. је постојани пренос ваздушних маса у нижим слојевим тропосфере, над одређеним областима на Земљи. Имају супротан правац лети и зими и карактеристични су за Индијски потконтинент и југоисточну Азију.
Монсун у брдина средишње Индије
(http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/a/af/Vindhya.jpg)
Зимски монсун: Монсуни захватају велико пространство копна и океана, тј. они настају где се велике водене површине граниче са великим копненим површинама. Монсуни дувају зими са копна према океану, јер је зими копно знатно хладније од океана и изнад копна је виши ваздушни притисак, тако да је хоризонтални градијент ваздушног притиска управљен од копна према мору, односно океану.
Летњи монсун: У току летње половине године океан је хладнији од копна и градијент ваздушног притиска је управљен од океана према копну, те зато ветрови дувају од океана према копну. Пошто ваздушне масе при овим струјама прелазе знатна пространства, како у убину копна, тако и изнад океана, то на правац монсуна има утицаја и девијацијска сила. Монсуни на северној полулопти скрећу од свог првобитног правца удесно, а на јужној скрећу улево.
Распрострањење монсуна: Монсуни се образују на обалама појединих океана како јужне, тако и северне полулопте. Најизразитији монсуни образују се изнад Индијског океана и јужног дела Азије. Ону у летње време долазе до Хималаја, а у току зиме полазе од Хималаја. Висина њиховог утицаја је 3 - 4 km. Летњи монсун, који долази са океана је влажан, и проузрокује у Индији велике количине падавина. У периоду летњег монсуна у Индији се излучи 75 - 88 % од годишње суме падавина, а у Бомбају чак 96 %.
Монсунски ветрови су слабо развијени у области екватора, где је велико дневно колебање температуре, али је мало годишње колебање, како температуре тако и ваздушног притиска. За постанак монсунских ветрова погодније су више географске ширине, нарочито таме где нема јачих сталних ветрова, као што су појасеви субтропских тишина, тј. граница између пасатских и западних ветрова.
Monsoonal squall nears Darwin, Northern Territory, Australia.
(http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/0/03/Evening_monsoonal_squall.jpg/800px-Evening_monsoonal_squall.jpg)
Кошава Кошава је југоисточни ветар, који дува са Карпата. Доноси суво и хладно време и има велики утицај на локалну климу. Најчешће дува током јесени и зиме. Удари ветра могу достизати брзину и до 130 km/h, мада се просечна брзина ветра креће између 25 и 45 km/h. Забележене су и топле кошаве. Осећа се на северу до Суботице, на југу до Ниша а на западу до Шида. Настаје када је висок ваздушни притисак над Украјином, а низак над западним Средоземљем. Најјача је на улазу у Ђердапску клисуру.
Пасати (шпански пасати = превоз, превођење; јер су ти ветрови били повољни за пловидбу једрилица из Европе у Америку) су ветрови који настају тако што од појасева високог ваздушног притиска између 20° и 40° северне и јужне географске ширине, који су правилно развијени само изнад океана и то много изразитије на јужној полулопти, ваздушне масе струје са обе стране према полутарском појасу ниског притиска. На северној полукугли се јављају као североисточни и источни ветар, а на јужној полукугли као југоисточни и источни ветар.
Пасати имају више меридијански правац дувања на источним странама океана, док је при западним странама правац више упореднички, нарочито у летњој половини године одговарајуће земљине полукугле. То важи и за цео Тихи океан и за јужни део Индијског океана. Тај систем ветрова је знатно преиначен у близини великих континената, нарочито у јужној Азији, услед великих годишњих колебања температуре и ваздушног притиска, као и непосредног додира са Индијским океаном, па је овде развијен систем монсунских ветрова. Главно обележје пасатских ветрова је њихова постојаност и у правцу и у јачини. Ветар у тим крајевима дува данима, недељама, па и месецима готово из истог правца и са истом брзином. Поремећаји су веома ретки у средишним деловима пасатских појасева.
Средња брзина пасата у његовим средишним деловима износи од 6 - 9 m/s, али је неким месецима мања. Иначе, брзина пасатских ветрова се смањује са ближењем термичком екватору, тј. појасу полутарских тишина. Пасати имају највећу јачину у пролећу одговарајуће земљине полукугле, а најмању у супротном годишњем добу - у јесен. Пасати су, поред тога, сразмерно суви и прохладни при ведром времену. Немају никакву тежњу за узлазним кретањем, па по томе ни за образовање облака и падавина. Али све то наступи чим се испречи неко бреговито острво или копно. Ово присиљено узлазно кретање, и до сразмерно незнатне висине, условљава довољно снижење температуре да би дошло до кондезовања водене паре и до трајне и обилне падавине, при бреговитим обалама, која се по томе зове орографска киша.
Пасати су обично јачи у пролеће него у јесен, па стога доносе у том времену обилније кише. Најчешће типичне, пасатске орографске кише се јављају на Хавајским острвима, али и на Великим и Малим Антилима, Зеленортским острвима, Мадагаскару и Острву свете Јелене.
Висина до које се осећају пасатски ветрови врло је променљива. Североисточни пасат на Атлантском океану обично влада до нешто веће висине од 900 метара, али по непосредним посматрањима, понекад достиже висину и до 4000 метара. Треба такође споменути да појас пасатских ветрова заузима више од половине земљине површине, али су они поремећени на највећем делу свога простора у близини континената.
The westerlies (zapadni vetrovi) (blue arrows) and trade winds (pasati) (yellow arrows)
(http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/18/Map_prevailing_winds_on_earth.png/800px-Map_prevailing_winds_on_earth.png)
Антипасати су висински ветрови, који дувају од екватора према половима (Северном и Јужном), и имају супротан смер кретања од пасата. Висинске ваздушне струје скрећу удесно од правца градијента. Услед тога се на северној полулопти образују југозападни висински ветрови, а на јужној полулопти северозападни. То су антипасати и они дувају на висини од 2.5 - 3 km, а изнад екватора на висинама већим од 5 km. Према суптропским ширинама висина им се постепено смањује, а брзина слаби.
Тоднадо је насилна олуја, карактеристична по обртању облака у облику левка. Реч "торнадо" долази од шпанског или португалског глагола торнар, што значи "обртати се". Торнада се формирају у олујама широм света, најчешће уз обале америчког средњег запада("Алеја торнада"), као и на на југу. Бројећи инциденте, САД погађају овакве олује чешће него било коју другу замљу.
Левак торнада
Торнадо настаје различитим физичким процесима у атмосфери, а за настанак торнада је потребно неколико услова: нестабилност атмосфере, механизми подизања и влага у средњим и доњим деловима атосфере. У близини тла нестабилна ваздушна маса је топла и влажна и релативно је хладнија у горњим деловима атмосфере. Топли и влажни делови ваздуха дижу се и састаје са хладним и сувљим. Повећањем влаге започиње јаче кондензирање у капљице воде и тада се енергија (топлина) отпушта у околни ваздух, што је довољно да се узлазно струјање настави пењати. Ово се све догађа у Грудасто-кишном облаку, најнестабилнији и најопаснији од свих 10 родова облака. Струјање топлог ваздуха се у облаку судара са осталим струјањим хладнијег силазног ваздуха и тада облак почиње показивати видљиве ротације које се због силе теже пружају до тла.
Торнадо носи све пред собом, а зависно о олујама каквим настаје може имати незамисливу јачину и трајати до сат времена. У том времену може разорити цели град.
Јачине торнада означавају се по две лествице, и то по Фујита лествици и/или ТОРО лествици
A tornado near Anadarko, Oklahoma. The funnel itself is the thin tube reaching from the cloud to the ground. The lower part of this tornado is surrounded by a translucent dust cloud, kicked up by the tornado's strong winds at the surface. Note that the actual wind of the tornado has a much wider radius than the funnel.
(http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/1a/Dszpics1.jpg/800px-Dszpics1.jpg)
A tornado near Seymour, Texas
(http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/9/94/Seymour_Texas_Tornado.jpg)
A wedge tornado, nearly a mile wide. This tornado hit Binger, Oklahoma.
(http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/d/d1/Binger_Oklahoma_Tornado.jpg)
Rasprostranjenost tornada
(http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/1a/Globdisttornado.jpg/800px-Globdisttornado.jpg)
Tornada(rekordi) http://en.wikipedia.org/wiki/Tornado_records
SLIKE i LINKOVI
(http://www.gf.uns.ac.rs/~wus/wus07/web6/1/vetar.jpg)
(http://www.ceoe.udel.edu/windpower/ResourceMap/sse_figure28a_rev.gif)
(http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/ef/Occluded_mesocyclone_tornado5_-_NOAA.jpg/800px-Occluded_mesocyclone_tornado5_-_NOAA.jpg)
http://www.xcweather.co.uk/
http://www.google.com/url?sa=t&source=video&cd=1&ved=0CDAQtwIwAA&url=http%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DH9VpwmtnOZc&rct=j&q=Hurricane&ei=3CY_Ta3PAo_c4AaD6tSSCg&usg=AFQjCNF4LMXuuds0S0MI6JBXPlKZGMTjqQ&sig2=FbkejFyR5odtJeKaS_HpEQ&cad=rja
http://www.youtube.com/watch?v=43VoMesUd2Q&feature=channel
Ovaj topic je super, bas mi je zao sto je malo zamro.. Meni kao pocetniku u svemu ovome puno znace osnovnije informacije, objašnjenja termina i podjele, što je ovdje napisano na razumljiv način i zato veliko hvala svima koji su dali doprinos ovoj temi :121:
Quote from: Danijelkica on June 28, 2011, 20:09:38 Ovaj topic je super, bas mi je zao sto je malo zamro.. Meni kao pocetniku u svemu ovome puno znace osnovnije informacije, objašnjenja termina i podjele, što je ovdje napisano na razumljiv način i zato veliko hvala svima koji su dali doprinos ovoj temi :121:
Hvala i dobrodosla! :121:
Mislim da je Stefan trazio odgovor na pitanje da li je rotacija povezana sa krecanjem ciklona i uopste vazdusnih masa.
Naravno da jeste.Zemlja se krece od zapada prema istoku brzinom 30km/s.Kada se Zemlja ne bi okrecala imali bi samo kretanja vazduha pravcem sjever-jug,ovako ti pravci su razliciti.Na sjevernoj hemisferi Anticiklon ima pravac kretanja u smjeru kazaljke na satu,dok ciklon ima suprotan smjer i 'vuce' vazduh ka sredini dok ga AC odbija.Na juznoj hemisferi je suprotno.
Konkretno na pitanje za pojas Evrope vazdusne mase imaju nekoliko pravaca ili izvora odakle cikloni ulaze u unutrasnjost kontinenta.Tako postoje 5 ciklonskih putanja i njihovih grana,npr. Ia IIc Vb itd Upravo rotacija i nagnuta Zemljina osa su glavni razlog raznovrsnosti vremena.Golfska struje nastaje kod Meksickog zaliva i upravo Zemljina rotacija je vodi preko okeana do obala zapadne Evrope,takodje postoje i zapadni vjetrovi koji su posledica toga(na velikim visinama).Naravno postoje i drugi razlovi kretanja Ac i ciklona kao sto su odnos kopna i mora ,temperatura....
Da, da ukapirao sam kako to ide, bio je jedan post ovo ovome i na pocetku prve strane pa sam vidio...
Ali, kada kazete u pravcu kretanja kazaljke na satu? Tada mogu da zamislim Zemlju kao da je gledam potpuno normalno sa neke tacke iznad pola i da na polu formiram sat i vidim to, je l' tako? (Nadam se da ste razumjeli sto sam htio reci) :112:
I naravno, hvala na odgovoru, svima... :47:
Pogledaj ovu sliku:lijevo je ciklon desno AC samo zamisli da je sat u centru,sa tim sto ciklon usisava vazduh ka centru kao vir,dok anticiklon odbija vazduh od sebe isto kao kad se helikopter spusta pa je ispod njega mirno,a oko njega jak vjetar.
(http://img812.imageshack.us/img812/5074/92155934.jpg)
A vazdusne mase nam dolaze pretezno sa zapada jer se Zemlja okrece zapad-istok,jedino kad se pojave cikloni na jugu Italije ponekad se krecu prema nama tj.sjeverno,to je sve.
Zanima me jos nesto. Mozda cu ispast malo glup, al nema veze...
Oblaci...Donose nam padavine, to znamo svi. Ali zanima me sad, kako se oni odrzavaju tako visoko na nebu ako na njih takoodje kao i na sva ostala tijela djeluje gravitacija? Da li je to pitanje njihove veoma male mase(priblizne gasovima) pa zbog toga ostaju tako visoko?
Ili? Kada se oblak stvori on ima malu masu, a cim se on ,,napuni,, vlagom dobija vecu masu i gravitacija djeluje na njega i on se spusta ka zemlji i kada se dovoljno spusti on pocinje da se prazni, i u toku spustanja on se prazni, i onda sve manje i manje silazi, dok se u jednom trenutku ne zaustavi i pocne da se raspada u djelove?
Imam osjecaj da sam odje mnogo u krivo, ali mi je ovo nekako logicno? :02: :02: :02:
Potpuno si u pravu za sve gore rečeno :109:
Ako moze neko da mi objasni sta znaci temperatura na 850 i 700 hPA?
Temp dje je vazdusni pritisak 850, tj 700 milibara.. To je temp "po visini"
850 hPa ti je na oko 1400 metara nadmorske visine.. visina zabljaka o'prilike, a ovo jos vise :63:
Kakva je to padavina solika ? Zna li ko?
Quote from: kecmi on December 29, 2011, 20:07:12 Kakva je to padavina solika ? Zna li ko?
Ja mislim da nalikuje sitnim česticama leda, poput smrznute kiše.Nije opasna.
Mislim da ce ti neko bolje to opisati,mislim da je bilo rijeci o tome prosle zime nedje februar,bilo je da li je solika, snijeg ili .....Bolje ce ti to Milos objasniti,ima iskustva
Quote from: kecmi on December 29, 2011, 20:07:12 Kakva je to padavina solika ? Zna li ko?
A to ti je kad nas poznatije kao
krupá. :27: To su zrnca leda,onako nijesu baš sitna, poznaćeš ih tako što odskače od podloge i nije providno kao
sugradica ili
ledena zrnca.
Imas o krupi na ovoj stranici skroz gore
Znam znam sta je krupa... :03: :45: :45: hvala :03:
Ova fotka je za ovaj edukativni dio foruma ... ovako izgleda microburst, zona sa brzim i snažnim propadanjem mase koja je ohlađena u konvekciji, dešava se prilikom jačih razvoja ... poslastica za ljubitelje meteo akcije, ali noćna mora za avijaciju.
Većina aerodoroma u svijetu upravo zbog ovoga je morala da postavi posebne radare blizu pista, zbog nekoliko nesreća koje je ova pojava uzrokovala.
Avion koji prolazi kroz microburst prvo doživi jaki čeoni vjetar, zatim propada prema tlu zbog vertikalnih strujanja nadolje, a zatim u nekoliko sekundi dobija jak vjetar u rep, što oduzima uzgon sa krila i ako je avion u slijetanju, kad su se najčešće dešavale nesreće, a često svega nekoliko desetina metara od tla, velika je mogućnost da udari u zemlju prije nego što pilot uspije da pojača snagu kako bi povratio stabilnost i upravljivost aviona.
(http://sphotos-b.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-snc6/282316_375218085894223_1551841140_n.jpg)
Zašto danas pada snijeg, iako modeli vide visoke temperature i na visini i na prizemlju? Već sam napisao u aktuelnim, ali nije na odmet da se nađe i ovdje, kako Cirius reče u "edukativnom dijelu foruma".
Pokušaću da objasnim zašto se danas mimo najave modela snijeg spustio ovako nisko, nadam se da će me iko razumjeti. Iako modeli vide temperaturu na 850mb oko +2°C, a prizemne temperature svuda u debelom plusu, snijeg pada i ispod 700mnv. u većem dijelu zemlje.
Naime, konvektivne padavine nastaju sasvim drugačijim mehanizmom od slojastih. Velike količine vazduha se podižu, a poznato je da se vazduh koji se podiže hladi. I tako u konvektivnom oblaku na istoj visini temepratura bude znatno niža nego u okolnoj atmosferi (koju modeli vide u proračunu). A može se reći da je konvektivna oblačnost zahvatila skoro cijelu Crnu Goru. Dalje, usled hlađenja na visini, spušta se i nulta izoterma. Jake padavine doprinose velikom trošenju latentne toplote, koja se troši zbog topljenja snijega u nižim slojevima atmosfere i tako se i tu spušta temperatura, i obično se spušta sve do 0-1°C kada više nema topljenja snijega. A kako nema ni advekcije, vrlo često se u debelom sloju atmosfere zadrži temperatura jako blizu 0°C, i takav slučaj se naziva izotermija. Jedino što se ni niži slojevi atmosfere ne mogu hladiti dovijeka ovim mehanizmom i to je razlog što su u Podgorici i na primorju ipak ostale više temperature.
Ako pogledate sondažu iz Beograda od 13h, vidi se da je sloj toplog vazduha izražen u prvih 1500m, kada dolazi do naglog pada i nule na oko 1600-1700m. A modeli vide gotovo jednake visinske temperature iznad Srbije i Crne Gore. Tu se vidi taj uticaj konvektivnih padavina o kome pričam.
Ono što nije dobro je što bi sa prestankom ili čak slabljenjem padavina u ovakvim situacijama temperatura vrlo brzo ponovo prešla u plus.
Modeli još uvijek nisu dovoljno precizni da mogu ovakve situacije da predvide, za razliku od situacija sa prodorom hladnog vazduha, kada su jako precizni kad je u pitanju tajming prelaska iz kiše u snijeg.
Fizika modela se radi sa mnogo raznih parametrizacija i jako je teško dati realnu sliku.
Quote from: Al3k5aNd4R on December 09, 2010, 20:28:09
kako nastaju ova strujanja i vjetar? sta cera vazduh da se ovako zalece? tj. sta ga pokrece?
Pravo pitanje :109:
Pozdrav svima!
odlicna tema, i odlicna objasnjenja. Moze li neko da mi objasni koja je razlika kad se kaze GFS 00z, GFS 06z...
I na GFS mapi, kad je snijeg u pitanju ima boja od bijele preko plave do ljubicaste i vidim da je to kolicina padavina u mm/6h. Samo ako moze pojasnjenje koliko to bude u cm snijega (kad pada normalan, fini suvi snijeg) ako pise 10 ili 20 jedinica mjere.. da ne pitam za 30 ili 50 jer to je sigurno puno(ali lijepo) Unaprijed hvala!
To su termini kad izlaze modeli znaci punoc, sest, podne i ses popone. S tim da npr 0z izlaz izlazi oko 4:30, 6z u 10:30, 12z u 16:30 i 18z u 22:30/
To kod GFS. Kod ECMWF ili skraceno EC imaju 2 izlaza 00z i 12z. oni izlaze od 7 do 8 ujutro ili uvece.
Imas citavu temu posvecenu snijegu, procackajte malo forum, ovo je tema stara 4 godije, ima ih jos kolko ocete, nemote bit lijeni. Sve sto vam treba je objesnjeno na forumu.
U svakom slucaju hvala. Ove podatke sam nasla cackajuci nakon postavljanja pitanja, o GFS 00z... ali nisam uspjela da nadjem odgovor na drugi dio pitanja za kolicinu padavina. :78:
Okvirno se uzima da je 1 mm = 1 cm snijega.
Ali sve zavisi od temperature, tj kolicine vode koju pahulje sadrze. Sto je hladnije to je snijeg suvlji, sto je logicno. Onda za 1 cm novonapadalog snijega bude dovoljno 0.5 mm, nekad i nize 0.3 mm npr. Isto tako kad je temperatura npr 2 stepena pada vrlo vlazan snijeg, obicno krupnih pahulja i za 1 cm nekad treba 2 ili vise mm padavina.
Naglasio sam ovo novonapadalog jer se snijeg kasnije sabija i to sto je suvlji to se vise sabija jer, ima vise vazduha, zarobljenog.
Nadam se da je sad nesto jasnije. Sigurno je na mnogo mjesta vec bilo price o ovome. Ali eto, valja ponovit :103:
Hvala Fraka. Sad sam skontala!!! :45:
Jedan zanimljiv eksperiment. :81: Strujanje preko orografske prepreke (http://www.eihp.hr/hrvatski/vjetar3.htm#vrh)
Teorijski, sa zavjetrene strane, pod ovakvim upadnim uglom, imamo ciklonalno zakrivljenje.
Nastaje kao posledica očuvanja vrtložnosti.
Danas je bukvalno najkraci dan u godini.. imali smo lijepi vedri dan.. i malo sam se "suncao" Mogu vam reci da nimalo nije bilo prijatno na sunce kad pece u glavu. Zanima me jedna stvar, koliko od prilike u ovo doba godine kad je sunce ovako nisko ima UV jedinica ? To sad niko ne mjeri za nase podrucje, ali vjerovatno ima u Italiju ? Ko zna neka odgovori a koga nije muka da procacka po internetu neka mi zavrsi to :102:. Omatorio sam mrzi me da kopam sad za tim :)
Ima ovdje
http://www.weatheronline.co.uk/weather/maps/forecastmaps?LANG=en&CONT=euro&UP=0&R=300
Ovo je grafik na primjeru Njujorka (izvor (https://en.wikipedia.org/wiki/Ultraviolet_index)) - trebalo bi da je slično i kod nas, jer je Njujork tek stepen i po južniji od Podgorice:
(http://abload.de/img/uv_index_nycxlbxg.png) (http://abload.de/image.php?img=uv_index_nycxlbxg.png)
Otprilike, za današnji datum i sredinom dana maksimum je 1.5 UV jedinica.
sVaka cast ljudi, znaci to je onda fenomenalno, to su niske vrijednosti, moze da se uziva na sunce :)
Tih mjesec ipo dana u godini mi ne smeta direktno sunce ovo ostalo ja sam obucen kao oni ljudi u pustinju koliko mi smeta sunce..
https://www.facebook.com/GossipMillNaija/videos/542571782616007/
Neko pali narod sa ovim videom na fejsu pa me interesuje jel to samo mislim da pale narod ili ga zaista pale? :D
Gejzir ili montaža?
pukla cijev